KNIZEVNOST

Dobrodošli na moj blog

02.12.2009.

(da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati)-Zeljko Krznaric

da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni,zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me vise nece biti

da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davno zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama

da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jedan dodir moga dlana
kad me mozda vise nece biti

a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli

da li ces ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima

30.11.2009.

Uspavana stvarnost...-Gorica Margo Maldini

Jednaki smo u precutnoj neophodnosti prostora,u tisini nesaglasnosti na bilo cijem da je ramenu.
             Hoces li pomiriti vazduh ljetnjih veceri koje smo disali u razlicitim svjetovima,tamo gdje su
nas drzali Bogovi u nevolji?-Okrenuli smo ledja grumenu smijeha i izmedju dva kolebanja savladali umijece da odgovorimo na pitanja oje nko nije ni postavio.
             Odlaze ljudi koje smo poznavali ,putujuci daleko za njima ostaje biljeg neizmjernih dodira
koje nismo trosili,u sumnji,u sve skripave razloge.
              Nesanica ima prevrtljiva lica  zarka,hladna,strpljiva,cestitost nocne dame koja prodaje jedino stoima,i samo jednu kratkodidnost kada smo mrtvi,i svoje carolije nastanka.
              Stojim medju vec suvim borovima i zveckam punom vrecom opalih zvijezda,osmijehujem se i ti ne vjerujes...

29.11.2009.

Te noci...-Gorica Margo Maldini

                Te noci uspavan sudbinom Grad pun uzasne ljubavi Beskrilnom kisom zasut.
I svirepim sjajem vremena Sto protice.Sanja buduce uspomene Nad provalijom,
                Ne budi ga ni nalet Vjetrovitog kamenja Ni obala ni obala sa koje dolijece zapaljen dan.
U nedoumici avet se u Rijeku pretvara i odlazi U snu pred kapijoma Nicu ruze i djecaci Rukavima doticu sunce.I zablude od kojih im rastu Oci prepune suncokreta I tisine.
                Dok traje najljepsa pustinja U korijenju cvijeca miris svitanja U san zalazi.
Buja praznina zlatnih obmana I prozor se necujno otvara.



KNIZEVNOST
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1476

Powered by Blogger.ba